Postupak priznavanja stranih sudskih i stranih arbitražnih odluka pokreće se prijedlogom ovlaštenog subjekta (stranka u postupku, ili njen univerzalni ili singularni nasljednik).
Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima izričito predviđa da je priznavanje odluke stranog suda u statusnim stvarima ovlašten tražiti svako ko za to ima pravni interes, dakle, i osobe koje nisu bile stranke u postupku, odnosno subjekti na koje se odluka neposredno ne odnosi.
Ustavno pravilo koje se mora neposredno i primarno primjenjivati u svim postupcima je da se svakom mora omogućiti da učestvuje u postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima, a samo se pravo na žalbu može nadomjestiti nekim drugim pravnim sredstvom.
Arbitražom se smatra rješenje spora izmeðu dvije i više stranaka od strane treće osobe (arbitra) koji svoja ovlaštenja izvodi iz sporazuma stranaka i čija je odluka za njih obavezna. Arbitražnom odlukom treba smatrati kako odluku ad hoc (od slučaja do slučaja) tako i odluku institucione arbitraže.
Šta je potrebno da bi se priznala i izvršila arbitražna odluka?
Da je stranka koja traži priznanje i izvršenje uz prijedlog podnijela izvornu odluku arbitraže ili njen ovjeren prepis i izvorni ugovor o arbitraži ili njegov ovjeren prepis. Ako priznanje i izvršenje arbitraže nisu sastavljeni na jeziku koji je u službenoj upotrebi suda pred kojim se pokrćæe postupak za priznanje i izvršenje te odluke, stranka koja traži priznanje i izvršenje te odluke mora podnijeti prevod njihovog ovlaštenog prevodioca.